Natura 2000

UDRUŽIMO SE KAKO BISMO ZAŠTITILI EUROPSKU PRIRODU

Od 1960-ih postalo je očito da se europska priroda pogoršava: Nestajale su vrste koje su nekada bile uobičajene i rasprostranjene, a mnoga prirodna mjesta su uništena ili izgubljena. Proširenje urbanizacije i gospodarskog razvoja zajedno s povezanim promjenama u korištenju zemljišta i mora, zagađenje i izgradnja infrastrukture, uzrokuju ove razorne utjecaje na prirodu.

Prije nešto više od 40 godina, odgovarajući na sve veću brigu građana, europske zemlje počele su zajednički raditi na zaštiti prirode i očuvanju naše prirodne baštine. Taj je pothvat zahtijevao odlučnu akciju, vođenu jasnim pravilima kojih bi se svi pridržavali. Kao rezultat toga, Europska unija (EU) donijela je namjensko zakonodavstvo kako bi osigurala očuvanje svih vrsta ptica i najugroženijih životinja, biljaka i staništa, od kojih su mnoga jedinstvena za Europu i ne postoje nigdje drugdje u svijetu.

KAKO EU ŠTITI PRIRODU

Glavni stupovi zakonodavstva EU-a o zaštiti prirode, koje su sve države članice EU-a prenijele u svoje nacionalne zakone, dva su zakona Europske unije pod nazivom Direktiva o pticama (1979.) i Direktiva o staništima (1992.), pod zajedničkim nazivom Direktive EU-a o prirodi.

Obje direktive slijede sličan i komplementaran pristup. One štite:

1. Prirodna područja koja su dom divljih vrsta i staništa. Područja koja se štite identificiraju se prema dogovorenim znanstvenim kriterijima. Nazivaju se područja mreže Natura 2000 i zajedno čine najveću mrežu zaštićenih područja na svijetu.

2. Specifične vrste unutar i izvan područja mreže Natura 2000.

ISTRAŽITE PODRUČJA MREŽE NATURA 2000 BILO GDJE U EU-U À PREGLEDNIK MREŽE NATURA 2000

VIŠE INFORMACIJA MOŽETE PRONAĆI U IZVJEŠĆU O DIREKTIVAMA EU-A O PTICAMA I STANIŠTIMA

KAKO EU ŠTITI PRIRODU

Obje direktive slijede sličan i komplementaran pristup. One štite:

2. Specifične vrste unutar i izvan područja mreže Natura 2000.

ISTRAŽITE PODRUČJA MREŽE NATURA 2000 BILO GDJE U EU-U À PREGLEDNIK MREŽE NATURA 2000

VIŠE INFORMACIJA MOŽETE PRONAĆI U IZVJEŠĆU O DIREKTIVAMA EU-A O PTICAMA I STANIŠTIMA

ZAŠTITA NAŠIH PRIRODNIH MJESTA: MREŽA NATURA 2000

Mreža Natura 2000 najveća je mreža zaštićenih područja na svijetu. Obuhvaća oko 27.000 područja u 27 država članica EU-a, a trenutačno pokriva više od 18 posto kopnenog područja Europske unije i oko 9 posto njezinog morskog područja. Mreža štiti oko 1500 tipičnih, rijetkih ili ugroženih životinjskih i biljnih vrsta u EU-u.

Najveće područje mreže Natura 2000 je Mers Celtiques morsko područje na atlantskoj obali Francuske, dok je Grotta della Lovara - koje štiti niz ugroženih šišmiša u talijanskim Alpama, jedno od najmanjih područja. Među najrjeđim staništima i vrstama zaštićenim mrežom su sedrene barijere kraških rijeka u dinarskim Alpama, čovječja ribica (Proteus anguinus) i ogrličasta droplja (Chlamydotis undulata) koja se nalazi samo na Kanarskim otocima.

Istražite područja mreže Natura 2000 bilo gdje u EU-u 🠦 Preglednik mreže Natura 2000

Saznajte više u poglavljima Natura 2000 Barometar, Natura 2000 FAQs i više Natura 2000 podaci i karte.

ZAŠTITA NAŠIH PRIRODNIH MJESTA: MREŽA NATURA 2000

Istražite područja mreže Natura 2000 bilo gdje u EU-u 🠦 Preglednik mreže Natura 2000

Saznajte više u poglavljima Natura 2000 Barometar, Natura 2000 FAQs i više Natura 2000 podaci i karte.

OČUVANJE BILJNOG I ŽIVOTINJSKOG SVIJETA IZVAN ZAŠTIĆENIH PODRUČJA

Direktive EU-a o prirodi također uspostavljaju stroga pravila za zaštitu vrsta izvan područja mreže Natura 2000. One zahtijevaju, na primjer, uvođenje mjera kojima se izbjegava uznemiravanje gnjezdarica tijekom šumarskih aktivnosti ili sprječavanje slučajnog ulova zaštićenih vrsta riba tijekom komercijalnog ribolova.

Direktive također zabranjuju branje, sakupljanje, rezanje, čupanje ili uništavanje zaštićenih biljaka u divljini izvan područja mreže Natura 2000. Također je zabranjeno držanje, prijevoz i prodaja životinjskih i biljnih primjeraka uzetih iz prirode.

Provjerite popis vrsta zaštićenih Direktivom o staništima i divljih ptica zaštićenih Direktivom o pticama.

OČUVANJE BILJNOG I ŽIVOTINJSKOG SVIJETA IZVAN ZAŠTIĆENIH PODRUČJA

Provjerite popis vrsta zaštićenih Direktivom o staništima i divljih ptica zaštićenih Direktivom o pticama.

KAKO ZNAMO STANJE PRIRODE EU-A?

Svaka država EU-a redovito prikuplja podatke o svojim zaštićenim vrstama i staništima kako bi pratila njihovo stanje. Ovo je bitno za razumijevanje kako vrsta ili stanište funkcionira, s kojim se prijetnjama suočava i kako osmisliti najbolje moguće mjere očuvanja. Također je osnova za analizu trendova o statusu zaštićenih vrsta i staništa diljem EU-a.

Svakih šest godina, države članice EU-a izvješćuju o tim podacima Europskoj agenciji za okoliš (EEA). EEA te informacije integrira u svoje baze podataka (na primjer, Europski informacijski sustav o prirodi (EUNIS)) i objavljuje „Stanje prirode u EU-u“ u obliku tehničkog izvješća EEA-e, uz Izvješće o politici Europske komisije. Posljednje izvješće objavljeno je 2020. godine i pokazalo je da većina vrsta (63 posto) i staništa (81 posto) zaštićenih Direktivom o staništima nije u dobrom stanju očuvanosti.

KAKO ZNAMO STANJE PRIRODE EU-A?

INVENTURA – USPJEH I PREOSTALI IZAZOVI

Koordinirani napori očuvanja europske prirodne baštine rezultirali su brojnim postignućima:

Područje zaštićeno radi očuvanja prirode u EU-u više se nego utrostručilo u posljednjih 30 godina.
Više od polovice vrsta ptica u EU-u sada je u stabilnom stanju zahvaljujući zaštiti i ciljanim mjerama očuvanja te unatoč značajnom gospodarskom rastu u posljednjih 40 godina.
Neke ugrožene vrste vraćaju se s ruba izumiranja, uključujući pirenejskog risa i kostoberinu.
Prakse upravljanja zemljištem koje koriste i prirodi i ljudima, sve su uobičajenije.
Znanje o našoj europskoj bioraznolikosti se povećalo te dovelo do boljih i učinkovitijih mjera očuvanja.
EU je uložila milijarde eura u očuvanje prirode, na primjer kroz program financiranja LIFE, što je dovelo do nekih od najvećih svjetskih priča o uspjehu očuvanja.

Unatoč ovom napretku, pred nama su mnogi izazovi. Kako bismo osigurali da i ljudi i priroda mogu napredovati, moramo se pozabaviti temeljnim uzrocima gubitka bioraznolikosti i preusmjeriti način na koji proizvodimo, konzumiramo i trgujemo dobrima na načine koji promiču prirodu, a ne da je uništavaju. Europski zeleni plan i strategija EU-a za bioraznolikost do 2030. važni su koraci usmjereni u tom smjeru.

INVENTURA – USPJEH I PREOSTALI IZAZOVI

Koordinirani napori očuvanja europske prirodne baštine rezultirali su brojnim postignućima:

Područje zaštićeno radi očuvanja prirode u EU-u više se nego utrostručilo u posljednjih 30 godina.
Više od polovice vrsta ptica u EU-u sada je u stabilnom stanju zahvaljujući zaštiti i ciljanim mjerama očuvanja te unatoč značajnom gospodarskom rastu u posljednjih 40 godina.
Neke ugrožene vrste vraćaju se s ruba izumiranja, uključujući pirenejskog risa i kostoberinu.
Prakse upravljanja zemljištem koje koriste i prirodi i ljudima, sve su uobičajenije.
Znanje o našoj europskoj bioraznolikosti se povećalo te dovelo do boljih i učinkovitijih mjera očuvanja.
EU je uložila milijarde eura u očuvanje prirode, na primjer kroz program financiranja LIFE, što je dovelo do nekih od najvećih svjetskih priča o uspjehu očuvanja.